Tulina priča
Priča o Tuli počinje s dvoje ljudi s različitih krajeva svijeta. Ja sam rođena i odrasla u Poljskoj, a moj muž Mike (tada Chi) rođen je Vijetnamu. Dvadeset godina kasnije započeo je naš zajednički život. Upoznali smo se na studiju u Sjedinjenim Državama. Kao potpuno različite osobnosti, isprve nismo imali mnogo toga zajedničkog. Čini se da nas je spojio zakon suprotnosti. Ja sam bila otvorena i točno sam znala što želim raditi nakon diplome. Moj je muž bio suzdržaniji i volio je putovati. Usprkos mnogim razlikama, oboje smo bili spontani, naporno radili, zabavljali se– i putovali. I to puno. Bili smo u Poljskoj u posjetu mojoj obitelj i nekoliko smo puta proputovali Europu s ruksacima na leđima. U par navrata uspjeli smo sa sobom povesti i Mikeove roditelje u posjet rodbini u Vijetnamu. Vidjeli smo čudesna mjesta i sreli nevjerojatne ljude i te će prekrasne uspomene uvijek biti dio nas. Oboje nas je obuhvatila nezasitna želja za putovanjima. Htjeli smo još. S kartom u jednom smjeru i bez plana puta krenuli smo za Peru vidjeti kako žive ostali Amerikanci. Putovali smo mimo turističkih putova kako bismo istinski doživjeli kulturu Južne Amerike. Na mnogim mjestima na kojima smo bili vidjeli smo žene koje su s djecom privijenom uza sebe u maramama živih boja radile u poljima, izrađivale predmete ili obavljale kućanske poslove i to nas je potpuno oduševilo. I majke i bebe djelovale su zadovoljno i sretno tako priljubljene jedno uz drugo za vrijeme svakodnevnih poslova. Proputovali smo Boliviju, Urugvaj i Argentinu i nakon dva pustolovna mjeseca bili smo spremni za let za Brazil, naše krajnje odredište na putu. I tako, sjedeći u kafiću u Buenos Airesu zaželjevši se neke utješne hrane, shvatili smo da će naša obitelj od dvoje uskoro početi rasti. 🙂 Kada se rodila naša kći, nosili smo je u slingu/marami. Otkrili smo kako je praktično tako nositi dijete i koliko to dobrobiti ima i za roditelje i za bebu. Par godina kasnije rodio nam se sin i tada smo otkrili lakoću ergonomskih nosiljki. Bile su jednako udobne, ali istovremeno praktičnije za očeve. Isprobali smo mnoge nosiljke i nikad nismo pronašli neku s kojom bismo bili potpuno zadovoljni, zato smo se obratili našoj Ba Noi (a to je baka na vijetnamskom) i zamolili je da nam sašije nosiljku prema našim naputcima. Bila je gotovo savršena. Isprve smo izrađivali nosiljke za prijatelje i članove obitelji. No uvijek kada bismo putovali, drugi su nas ljudi ispitivali o našim nosiljkama. I to je bilo upravo ono što mi je bilo potrebno, na što ću usredotočiti svu svoju energiju i strast. Od tada uživam u svakom trenutku svojeg poziva! Sada smo obitelj od pet članova i živimo u San Diegu… Još uvijek izrađujemo nosiljke,
još uvijek privijamo djecu uza sebe i marljivo sakupljamo uspomene!
Danas imamo misiju promicati nošenje djece uz pomoć svojih kvalitetnih proizvoda,
edukacije i inicijativa za zajednicu kako bismo doprinijeli stvaranju savršenijeg jedinstva
roditelja i djeteta.

Želimo vam sve najbolje na vašem roditeljskom putovanju i nadamo se da ćete i vi skupiti
mnoštvo bebonosećih uspomena! 🙂